U kontinentalnoj Hrvatskoj veljača često djeluje prerano za rad u vrtu, ali mnoge trajnice, penjačice i grmovi upravo tada miruju i najbolje podnose jaču rezidbu. Na moru, gdje vegetacija ranije kreće, ovaj se prozor još brže zatvara, pa se rezidba ovih vrsta obavlja čim vremenske prilike dopuste ulazak u vrt bez blata i mraza. U oba slučaja vrijedi pravilo: orezivati za suhih dana bez jakog mraza, oštrim i čistim škarama, i prilagoditi termin mikroklimi vlastitog vrta.

Kasnocvatuće klematise (clematis)

Kod klematisa koji cvatu od sredine do kasnog ljeta ne preporučuje se ostaviti staro, zapetljano granje da divlja po konstrukciji. Ako ih ne režemo, dobit ćemo zbijenu masu suhih i živih izbojaka, a većina cvjetova bit će visoko iznad razine očiju, što vizualno nije osobito zahvalno. Preporuka je u veljači odrezati izboje nisko, do najnižeg para zdravih pupova, kako bi biljka potjerala novi, snažan rast i cvjetala niže i bogatije.

Glicinije (wisteria)

Glicinija je penjačica koja traži disciplinu i najbolje cvate ako se reže dvaput godišnje. Zimsko orezivanje radi se u siječnju ili veljači, dok je biljka gola, bez lišća. Tada se ljetni prirasti skraćuju na dva do tri pupa. Time se osigurava da budući cvjetni grozdovi ne budu skriveni u gustoj masi lišća, nego lijepo dođu do izražaja, a biljka ostaje urednija prije početka vegetacije.

Budleja (buddleia, ‘grm leptira’)

Budleja, kod nas poznata i kao ljetni jorgovan ili leptirov grm, brzo naraste i bez rezidbe lako izgleda neuredno. U kasnoj zimi ili rano u proljeće dobro ju je jače skratiti – obično na otprilike 30 do 60 centimetara iznad tla, iznad zdravih pupova. Tako potjera nove, snažne izboje, cvate bogatije i ne postane previsoka i 'ćelava' u donjem dijelu.